U oblasti poljoprivrede, duvanske i prehrambene proizvodnje ugašeno je preko hiljadu radnih mjesta, a radnici uprkos protestima nijesu uspjeli da naplate svoja potraživanja od firmi koje su otišle pod stečaj. Problem je i to što nijesu uspjeli da izdejstvuju povezivanje radnog staža, što im sada predstavlja prepreku za penzionisanje.
Predsjednik sindikata poljoprivrede, prehrambene i duvanske proizvodnje Veljko Baošić saopštio je da je poražavajuće to što se još jedna godina bliži kraju, a da se za radnike nije učinilo ništa. On je naglasio da je situacija alarmantana jer je veliki broj preduzeća koja se gase iz godine u godinu i da radnici ostaju na ulici.
– U bjelopoljskoj Eko meduzi bilo je 75 zaposlenih, u Krismi milk mljekari iz Bijelog Polja 70, u Ribarstvu je ugašeno 690 mjesta, u pekari Nikpek iz Nikšića 120 radnih mjesta, u Primorci je nekada bilo 180 zaposlenih. U Bjelasica Radi bilo je 70 zaposlenih, Duvanski kombinat iz Podgorice je imao 270 zaposlenih. Na inicijativu poslodavca, odnosno države, jedan broj radnika je predao zahtjev za penzionisanje. Međutim, njima nije povezan radni staž, pa se četiri-pet mjeseci nalaze u vakuumu i tretiraju se kao da ne postoje. Tu je i fabrika vode Gorska iz Bukovice, gdje je ugašeno 30 radnih mjesta, u mljekari Nika 70, a Staklenici u Golubovcima su svojevremeno imali 60 zaposlenih. Sve su to bili zaposleni u oblasti poljoprivrede, a svjedoci smo da predstavnici vlasti stalno govore da su turizam i poljoprivreda dvije najznačajnije grane za razvoj države – rekao je Baošić.
On je naglasio da je neshvatljivo da je radni staž nekoliko stotina radnika nepovezan.
– To je najžalosnije od svega. Ljudi koji nemaju hleba da jedu, a decenijama su radili u jednom preduzeću, ne mogu da idu u penziju jer im nije povezan radni staž. Toliko o tome koliko se ulaže u poljoprivredu. To pokazuje i primjer sa radnicima fabrike Ribarstvo. Odbor za rad i zdravstvo je u maju donio zaključke shodno kojima treba da se izmire obaveze prema tim radnicima, ali ni pola godine kasnije to nije urađeno – poručio je Baošić.
Problemi koje imaju nekadašnji zaposleni u oblasti poljoprivrede, prehrambene i duvanske proizvodnje ne jenjavaju, pa tako radnici fabrike Ribarstvo, koja je u stečaju od sredine 2013. godine, čekaju povezivanje radnog staža, osam neisplaćenih zarada, a oni su više puta apelovali na nadležne institucije da im pomognu u stvaranju uslova za uzimanje kredita od Investiciono-razvojnog fonda za pokretanje proizvodnje. Međutim, ti zahtjevi su im odbijeni jer je preko 95 odsto imovine fabrike uzela budvanska Komercijalna banka na ime hipoteke. Većina bivših zaposlenih iz Staklenika ne može u penziju jer im nije povezan radni staž, a od 2008. godine, otkad se to preduzeće privatizovalo, nijesu imali nikakva primanja. Bivšim radnicima fabrike vode Gorska iz Bukovice duguje se skoro 50 plata, dok se nekadašnjim zaposlenim u Eko meduzi duguje više zarada. B.Ma.
Uvoz hrane veći od godišnjeg izvoza
Baošić je ukazao na veliki disbalans između uvoza i izvoza.
– Uvoz hrane za jednu godinu veći je od cjelokupnog godišnjeg izvoza. Da se vodi računa o poljoprivrednoj proizvodnji ne bi došlo do ovoga. Problem je i što uvozna roba u marketima ima prioritet nad domaćom robom – kazao je Baošić.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.